Ovu stvaraonicu odlučila sam posvetiti Uskrsu ali na mrvicu drugačiji način. Ideja mi nije baš posve uspjela jer je nekoliko njih ili zaboravilo ispuhana jaja ili su ih imali tek pokoje.
Ideja je bila da sadnjom pozdravimo Uskrsnuće ili buđenje prirode. Kao pripremu za stvaraonicu ja sam im kod kuće posadila u ljuske jaja vlasac i rotkvice, a djeca su trebala posijati u svoje ljuske sjemenke koktel paradajza i peršina. Školarci su već imali dosta ljuski pa smo skupa posijali pripremljene sjemenke koje sam ja kod kuće namočila tako da lakše isklijaju. Jako im se dopala cijela ideja sa sijanjem sjemenki u ljuske jaja. Kako bi znali što nose kući u ljuskicama napisali su na svako jaje što je u njemu a potom ga malo i ukrasili. Kod kuće će sami njegovati svoje male biljčice dok ne narastu dovolno da ih mogu presaditi u veće teglice.
U drugom dijelu sata smo ukrašavali jaje tako da od njega napravimo jajoliku verziju zečića.
Sve što raste u prirodi ima svoj početak i kraj. Ali kraj jednog živog bića, bila to biljka ili životinja, nikada nije i kraj velike ideje života.“ Kad biljku bacimo u kompostište, ona se ne sasuši i ne propadne. Njezinim se biljnim sokovima i zelenim tkivom hrane mnoge korisne bakterije, mala bića koja tu biljnu hranu pretvaraju u najplemenitiju zemlju, koju zovemo kompost. I ovdje u kompostištu, i tamo u šumi ispod suhog lišća, i svugdje oko nas. Iz tog će komposta ovog proljeća i ljeta izrasti mnoge prelijepe biljke i procvasti cvijeće sve do jeseni i zime, kad će opet nestati života i kad će sve opet utonuti u tišinu. To je to čudo prirodnog stvaranja i ponovnog rađanja. Ljepota života je u tome što nikada nema kraja. Zato kad ugledaš pup ili cvijet na nekoj grančici, zaustavi se i dobro ga pogledaj. On je slavlje i najava novog života koji će se tek dogoditi.
Preuzeto sa stranice Sense
Nema komentara:
Objavi komentar