Evo nekoliko komada nakita za bor nastalih recikliranjem.
1. Od stiropora koji je ostao nakon kupnje nekog uređaja izrezali smo kocke koje smo urasili salvetama i perlicama. Može se vidjeti da te kocke nisu baš precizno izrezane ali upravo je u tome štos.
2. S obzirom da zimi često cijedimo sok od naranči ujutro, neke od njih sam lijepo očistila iznutra, izrezala škarama tako da izgledaju kao latice i posušila. Šljokasti dodatci pridonose svečanom izgledu.
3. Od starog novinskog papira napravila sam srca koja su presprejana snijegom za bor i ukrašena crvenom rafijom.
Ove čestitke sam pronašla na internetu i jednostavno sam ih morala pokazati mojim kreativcima na stvaraonici jer su preslatke. Svjetliji papir na kojem je poruka se izvlači van i onda čestitka sama stoji. Kad sam dobila ovaj sedefasti ciklama papir on mi jednostavno nije dao mira i morala sam ga upotrijebiti za izradu ovih čestitki.
Na tamno plavom papairu smo priljepili boriće i snjegovića koji se prilikom otvaranja čestitke dižu i lijepo stoje u prostoru. A sletila je tu i pokoja ptićica.
Danas smo radili lutkice za djecu u Bistri koja su Miju i mene očarala prošle godine kada smo ih posjetili. Nažalost bilo nas je malo pa je i lutkica ispalo malo ali su zato ispale super, a mogu se koristiti na puno načina. Jedan je kao lutkica za igranje, drugi je kao mali jastučić, treći je kao lutka za predstavu. A po Izidorinom prijedlogu još se može koristiti i kao torbica jer ima mali đepić.
Od malo većeg komada kartona, malih kutijica, vrećica i čepova napravili smo ovaj Adventski kalendar prepun iznenađenja. Za druge ne znam ali Mia uistinu uživa otvarjući ga, jer za neke brojeve zna što je u njima a u druge sam ja stavila iznenađenja. A usput učimo i brojeve.
Jednog je dana tužni tigar šetao
pustinjom. Sve je bilo smeđe i sivo, nebo je bilo oblačno. Tumarao on tako
pognute glave, misleći kako se ni po čemu ne razlikuje od svoje okoline.
Dosadile mu pruge i smeđa boja.
Najednom... spustio se pljusak.
Kiša je padala tako snažno da je počela ispirati njegove pruge, a tigar se nije
imao kamo skloniti. Zabrinuto je gledao oko sebe, tražeći barem neki veći grm
pod koji bi se mogao smjestiti. Ničega nije bilo na vidiku. No, naglo kao što je
i počela, kiša je najednom prestala padati, granulo je sunce, pravo ljetno,
žarko i nasmijano. Kad, gle, na nebu se odjednom pojavi duga.
Tigar je, onako bez pruga i isprane
boje čeznutljivo gledao ljepotu duge i mislio: "Kad bih barem bio lijep kao ti,
tako sjajan i raznobojan... Isticao bih se sred ove pustinje i izgledao
čarobno." Tek što je to stigao i pomisliti osmjehne mu se duga, promijeni svoj
oblik, zatrese se, poskoči i pusti svoju čaroliju na tigra.
Tigar u čudu pogleda, iznenađen
otrči do prve lokve i ugleda svoj odraz u njoj. Bio je sav, čak i pruge,u
duginim bojama...
Čitanjem ove priče započela je naša današnja kreativna avantura. Potom smo priču pretvorili u mnoštvo lijepih akvarela.
Nećete vjerovati ali ideja za ove lutkice mi je došla u Ofertissimi u Ilici jedan dan kad sam naišla baš u trenutku kada je prodavačica skupljala otpale cvjetove. Zamolila sam ju da mi ih da umjesto da ih baci. To nam nije bilo dovoljno pa sam dokupila još nekoliko i evo naših lutkica - anđelčića.
Pogledajte kakve smo prekrasne cvjetove napravili reciklirajući plastične boce.
